iz recenzije...
Autori
koji imaju dar da u malo reči kažu mnogo toga danas ostvaruju veliki uspeh.
Jedna od njih je Željka Bašanović Marković, koja je svoja dosadašnja ostvarenja
na ovom polju utkala u svoj književni prvenac i literarnu scenu počastila svojom
zbirkom ni manje ni više nego sa 332 priče pod naslovom Priče sa karakterom i karakter
bez priče...
U
ovim čitljivim i jednostavno napisanim pričama, tako da nam se čini da je
pisati lako, iako nimalo nije,uhvaćeni su trenuci zaustavljeni u vremenu,
isečci jednog (ne)običnog dana iz života likova ili ispričane na svega jednoj
stranici čitave sudbine i nagoveštena najdublja stanja koja se zauvek urezuju u
pamćenje čitalaca. Slikoviti opisi prirode, tople, nabujale emocije koje
ponekad zamuti blaga, a ne opora ironija, neočekivani obrti i često
nadohvatna, zamalo izmaknuta sreća, ovu zbirku čine pristupačnom svakom a
dovoljno suptilnom da se svako od nas u njoj može pronaći...
Neke
od ovih priča su iskazane u svega nekoliko rečenica čineći crticu, najmanju
prozno-narativnu jedinicu u kojoj se sažetošću forme ističe još jača poruka
napisanog. Neke se protežu na par strana koje bez uvoda gađaju centar radnje,
gradeći sopstvenu kompoziciju, likove, kulminacije i rasplete sa jasnom poukom
na kraju. Ispričane su iz perspektive oba roda i obavijene čestim osećanjima
tuge, apatije, izgubljenih nada, teskoba u sparnim danima i nostalgijom za
nekim lepšim davno prohujalim vremenima. I kao što sam naslov kaže, svaka od
njih nosi po jedan psihološki izvanredno obrađen karakter, čija je priroda uvek
na nekom testu ličnosti, prekretnici i važnim životnim dilemama i odlukama na
kojima neretko podbace i svojom nekarakternošću ostavljaju oporu sliku
poništavanja priče o sebi...
Ljubav
je česta tema na ovim stranicama. U njima se govori o najintimnijim detaljima
iz bračnih postelja i dana kada se posle svađa supružnici osećaju laki kao
pero, ljubomora, razvoda i napuštanja, slobode i novih početaka ali i potragama
za onom drugom, tako važnom polovinom u životu koja neretko završava razočaranjem
i izgubljenim nadama jer ona koja je simbol želje, privlačnosti i strasti već
pripada nekom drugom.
Odsustvo
ljubavi u bilo kom obliku se naslanja na još jednu zastupljenu temu-
usamljenosti i otuđenosti, tako čestu i prisutnu u savremenom svetu. Ona se skriva
kako u starosti kada se čeka neko svoj, u neizlečivoj bolesti kada se
produžetak života tako grčevito i jako želi, u gluvoj tišini kuće koja se plete
oko duše kao paučina, tako i u mreži ljudi po punim autobusima i ulicama na
kojima samoća tek nakratko ispljune svog zatočenika. Iz nje kao simbol izrasta
čovek bez imena, u bezimenoj ulici koji samo klima glavom na pozdrav a koji će
u ovoj knjizi živeti onoliko dugo koliko ga
ćitalac bude budio i koliko mu dozvole u svakodnevnom bacanju u bazen
pun krokodila...
Нема коментара:
Постави коментар
Komentar je uvek dobro dosao!