Željka Bašanović Marković

Моја слика
Najstarija kratka priča na ovom blogu objavljena je 1994 god. sa konkursa gde su žirirali David Albahari, Mihajlo Pantić i Vasa Pavković. Sa tog konkursa štampan je zbornik priča pod nazivom: "Nisam tu ali radim na tome" Ta priča od koje je sve počelo zove se "Ritual" i može se pročitati na ovom blogu. Nakon te objavljene priče nizale su se i ostale ...

субота, 6. мај 2017.

KUĆE U VAZDUHU IX KONKURS ZA NAJKRAĆU KRATKU PRIČU ( 2010) Priredio: Đorđe Otašević;priče:"Pojam relativiteta" i "Kroz vizuru"





POJAM   RELATIVITETA

Nisam znao da će doći - , rekao sam u slušalicu i prekinuo njeno uporno sipanje gomile nepotrebnih reči u moje uvo.
Lagano sam prekinuo vezu rizikujući da se razbesni i verbalno nasrne  ponovo na mene.
Tišina, odmarala je put od eustahijeve trube do vijuga mozga.
Kratak je put do blaženstva , samo je način relativano težak u odnosu na protekle godine mog poslušnog slušanja i saznanja da mogu naprasno da ogluvim.
Pssssssssttt, rekoh mački koја је  predela u mom krilu  i jedina remetila ovu tajnu tišinu, jedva stečenu.


KROZ  VIZURU



Idem ulicom, go.
Imam lepo telo, vitko i glatko bez malja.
Ljudi koji mi idu u susret , preneraženo pilje.
Zadivljeni su.
Ja ne mogu da obuzdam svoj ego i sujetu.
Glavu držim visoko,  gledajući put oblaka, koji  se osmehuju.
Padaju po meni laki i beli, maze me sve dok me potpuno ne prekriju.

Ljudi nastavljaju da prolaze i gaze po meni preko sve te beline od oblaka, ne primećujući kako sam nekad bio go.

OD PRIČE DO PRIČE VII ALMIN KONKURS 2009 ;priče:"Kako sam zaboravila da pričam" , "Trenutak istine" ,"Rekonstrukcija događaja"












KAKO SAM ZABORAVILA DA PRIČAM



TRI DANA PRED SMRT POSLEDNJI PUT MI SE JAVIO. NISAM  MU REKLA NIŠTA, ĆUTALA SAM KAO MUMIJA IZ  DOBA RAMZESA II-og.
VIŠE NISAM IMALA PRILIKE DA PRIČAM ....OD TOGA DANA ĆUTIM UVEK KAD TREBA NEŠTO DA KAŽEM I KADA SE TO OČEKUJE OD MENE. MOJ ŽIVOT   PRETVORIO SE U TIŠINU I MISLI.
NE  ZNAM VIŠE NI JEZIK DRŽAVE U KOJOJ ŽIVIM. MISLIM NA JEZIKU KOJI SAM NAUČILA KAD SAM IMALA SEDAM GODINA I RODITELJI ME UPISALI NA  KURS, A POTOM MI SE DOPALO PA SAM SAMA NASTAVILA. NE ZNAM KOJI JE TO  JEZIK.
POTPUNO SAM SAMA I NEMAM ŽELJU DA  IŠTA MENJAM .NEKAD SAMO  MISLIMA VRATIM PROLEĆE, OTVORIM PROZOR I ODLETIM NA JUG, TAMO JE UVEK TOPLO.........
KAD SE VRATIM PEPELJARA SE JOS DIMI....GUST  DIM PARA MI NOZDRVE  I  PECKA  SLUZOKOŽU  NOSA.

MUMIJA  SEDI U NOCI. ĆUTI, ŠTA BI DRUGO.






TRENUTAK      ISTINE





Ona je znala sa muškarcima.
Ustreptali i poletni ispunjavali su joj svaku i najmanju želju.
Oduvek je tako bilo i svi su je pitali koja je tajna njenog uspeha.
Pravila se da ne zna tačno o čemu se radi.
Nevešta, uspavana žena, samo je treptala.
Mene nije prevarila.
U uglu njenog velikog  plavog oka video sam to maleno zlo kako me fiksira.
Onda je trepnula i ja sam otišao dok još nije primetila da sam poneo tajnu, zauvek.
Nisam je više sreo.Čuo sam da je nestala u zenici sopstvenog oka.
Plavo je pokrilo sve.
Niko više nije siguran šta je nebo a šta ona.







REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA






"Ova devojka ima suisidne misli", - reče svešteno lice njenoj majci.
Bilo je to pre opela njenog oca koji se juče, kasno popodne obesio u vikendici na periferiji grada.
Nekoliko godina kasnije, devojka se udala za rusa sa privremenim boravkom u Francuskoj.
Pop se obesio u porti crkve, saznali su kad su išli da zakažu pravoslavno crkveno venčanje .
Zbog malera, promenili su crkvu, i živeli dugo i srećno.




















NAJKRAĆE PRIČE 2010..."Priča o Miroslavu' i "Seoska idila"










PRIČA O MIROSLAVU






Mroslav je dobar dečko, zašao već u godine.
Voli mnogo da priča i uglavnom u njegovom društvu svako će imati priliku samo da klima glavom.
Ja imam drugi metod.
Uglavnom mu prkosim i nerviram ga, tako da on izgubi nit svoje price.
Opsuje , pogleda me ljutito i ode.
Moje viđanje sa njim traje već dovoljno dugo da bi svako odustao, ali ne Miroslav i ja.





SEOSKA IDILA




Dobra rakija, žuta prepečenica.
Pršuta ukoso sečena i punomastan sir, stajali su na okrnjenom tanjiru sa oguljenim šarama po obodu.
Seljak je umorno seo za sto, oterao muve jednim pokretom od stola.
Iznad  je visila samo jedna sijalica, tačno na sredini stola i nekakva traka na koju su se lepili insekti.
Dekor  seoske idile.
Otpivši  rakiju samo jednim gutljajem, previsoko zabacivši glavu zadržao je  pogled na sijalici.
Mrtve muve gledale su ga kao da ga hipnotišu.
Bila je to poslednja slika koju je video pred popodnevni dremež na starom otomanu  u ćošku iza vrata.
Pas je zacvileo u daljini kao da nekog žali, ili čeka noć.
Sporo  će se spusti  mrak i pokriti čitavo selo.
Čovek će imati opet razlog da legne.
Pas će biti odvezan i slobodan.

Jedino će muvama biti svejedno.

ZBORNIK KRATKIH PRIČA....JEDAN ŽIVOT U MANJE OD DEVETSTO ZNAKOVA ( 2011)priče:"Čovek riba","Trougao"





ČOVEK RIBA
Naspram mene sedi čovek.
Visoki  zalisci ,špicasta brada, pravilan nos i sjajna koža.
Znojava.
Primećujem male, šiljaste uši.
Prilično male sa obziraom na konstituciju čoveka.
Ne primećuje da ga gledam, dok nervoznim pokretima ruku rasklanja sto ispred sebe.
Pokretima žustrim i kratkim, dok diše na usta.
Kao riba na suvom.
Praćaka se kroz plitku vodu svakodnevice.





TROUGAO
Sa ofingera me gleda izgužvani mantil.
Iznad njega je saksija.Pruža svoje listove niz vrata ormana.
U krevetu ležim ,čekam da se oslobodi kupatilo.
Čujem šum vode i njegove korake po mokrim pločicama.
Pri  izlasku ogrnuće izgužvani mantil, onako u prolazu.
Na vratima će se sudariti sa sobaricom koja je došla da pokupi prljavu posteljinu.
Moj dah sakriće para koja još izlazi iz hotelskog kupatila.

Ćutaću, praveći se da me nema ,sigurno zalepljena za čaršave.

ČAMAC NA MONT EVERESTU najbolje priče sa X konkursa za kratku priču na jednoj strani Priredili: Mihajlo Pantić, Vasa Pavković,David Albahari priče:"Dosada",'Mrzovoljna","Krivac","Osveta"





D O S A D A



Pada kiša. Prozor iznad moje glave je zatvoren.

Čujem šuštanje lišća na drenu ispod prozora, i mrmljanje napuklog neba.

Lanac nekog psa vuče se po betonskoj stazi, zveči.

Nelagodan osećaj u utrobi javlja se pri svakom zvuku, i neki topao dah kojim oblažem 

unutrašnju stranu stakla na prozoru.





M R Z O V O LJ N A


Kvrcnulo je tri puta, u uglu iza komode.

Debeli mačak samo se promeškoljio.

Bio je sit.




K R I V A C 

Kasnim. Ulazim u mračnu salu gde je film već počeo. Gledam redove, IX,X,XI,XII, 

tu je peto sedište.

Ali neko na njemu već sedi.Žena velikih grudi i brkova koji štrče iz mraka.

Nervozno šuška kesom čiju sadržinu trpa u usta.

Nalazim mesto red niže i sedam, ali kasno je da se uključim u radnju filma. 

Nogom udaram sedište ispred sebe, gde zavaljen sedi neki glavonja od koga čak i

ništa ne vidim.

Par minuta kasnije pojavljuje se par, visoka bleda devojka i njen kratkovidi mladić. 

Poikazuju mi karte tvrdeći da je mesto na kome sedim njihovo. 

Šta ću, slegnem ramenima, ustanem i uzmem jaknu sa praznog sedišta do sebe. 

Iznerviran odlazim do brkate žene, pokažem joj kartu i zamolim da ustane sa sedišta

broj pet u XII-om redu. 

Pristaje i odlazi uz mrmljanje, do devetog sedišta u X-om redu gde diže niskog ćelavog 

muškarca sa svog mesta. Pri tom se u sali pravi čitava pometnja ut+z psovke i meškoljenje.

Muškarac iz X-og konačno nalazi svoje mesto u drugom redu, i tek što seda pale se svetla.

Film je završen.

Greška je ispravljena, ali kasno. Jer, ako je brkata žena prva sela na svoje mesto, onda je 

ona krivac, ali ako je muškarac iz drugog reda seo na njeno mesto situacija je obrnuta.

Što se mene tiče, ja sam nevin.

Odlazim srećan.




O S V E T A



Zavukavši ruku u frižider, osetih po prstu, udarac.

Naglo izmaknem ruku i u trzaju mi crvena šerpa pada na noge.

Masna tečnost razlila se po čarapi, a zamotuljci kupusa rasuše se po tepihu.

Skupljam krpom hranu sa poda i gledam na sat da ne zakasnim na ručak kod mame...

Kroz sat vremena već smo sedeli za malim kuhinjskim stolom, kad moja majka iznese činiju 

vrelih sarmi.

- Da li si pojela ono što sam ti poslala? - pita

- Jesam, bile su odlične - kažem ja, a sramota me od onih sarmi u činiji.












NISAM TU ALI RADIM NA TOME (1994) najbolje priče sa VII konkursa za kratku priču na jednoj strani Priredili: David Albahari, Mihajlo Pantić, Vasa Pavković priča :"Ritual"








R I T U A L



Sedi na krevetu zamišljen, desnom rukom dodirujući malje na obrazima. Odjednom ustaje,  dok krevet još škripi za njim.Uzima torbu sa ormara, trpa stvari u nju, a onda se upravlja i gleda....
Jednim korakom stiže do kupatila, i uzima četkicu za zube, baca je u torbu dok ostaci paste lete po sobi.Onda je zatvara jednim potezom rajsferšlusa i stavlja na rame, zabacivši je na leđa.
Uzima ključeve sa stola, još jednom se osvrće po sobi i zaključava škripava vrata. Nakon što čujem njegove ubrzane korake po hodniku, dok preskače po dva stepenika, izlazim iz uramljene slike na njegovom stolu, prilazim prozoru i gledam ga sve dok ne skrene za ugao.  A onda rukavom brišem pastu sa stakla na slici i rukom umirujem škripu kreveta.













NAJKRAĆE PRIČE 2009 "JALOVA PRIČA"












JALOVA PRIČA








Trudna sam.

Po ko zna koji put.

Odvojiće se ponovo velika i mala slova od pupčane vrpce, od vijuge mozga.

Pašće na papir, možda i zaplakati.

U mojoj plodnoj mašti.



















ZBORNIK KRATKIH PRIČA KAJMAKČALANSKA 11 priče :"Običan dan" i "Podvig"







Обичан дан





Мирише на багрем од јутрос.
Да.....каже док испија медовину.
Муве се скупљају око стола на коме је чаша оставила траг.
Биће кише....
Идем ја лагано,каже док испија мутни последњи гутљај.
Слатко,клизи низ грло....
Гледам у још хладну,орошену празну чашу док ми је грло жедно и горко.
Скоро ће подне.








Подвиг




Kлизим низ лакирано дрво....
Ногама се одупирем да устанем.
Руке су ми на потиљку...
Коса у мокрим увојцима спушта се низ чело и врат.
Сврби ме.
Хоћеш да ми додаш пешкир,кажем му.
Окренем се и видим  да није ту.
Пустим руке, падам дуго,дуго....
Срећем све људе које знам на том путу падања.Не говорим им ништа.
Изгубим свест...

Маса ми аплаудира.

петак, 5. мај 2017.

MALA RIZNICA ŽENSKE MUDROSTI



Žena u sebi ima tri ličnosti: jednu pokazuje, drugu zadržava za sebe, a treću svlači prema potrebi.





                                                                                                                                 Željka Bašanović

Kratke priče

Zagrljaj

Kratke priče na jednoj strani  short stories on one page Objavljeno na sajtu "Čudo" Zagrljaj   Otac je znao da pravi male svir...