Žena
Nedelja popodne, doba dana koje po svojoj dosadi može da konkuriše jedino prvom januaru. Vreme koje u sebi ima crnu rupu i neku mrzovolju poput džangrizave lenje žene.
Veliki televizor je u otvoru starog regala. Ona sedi i prebacuje kanale na daljinskom upravljaču. Noge su joj na naslonu somotske fotelje, a kosa joj je raščupana. Na stolu je masna i prazna činija od čipsa.
Odjednom, pogled joj se zaustavlja na popularnoj ženskoj emisiji gde voditeljka i gosti pričaju u glas. Nazire temu koja diže gledanost i ispira mozak i onom malom broju normalnih žena. Feminizam...bljak, misli ona. To je sigurno za one frigidne žene ili one koje očekuju previše da bi se uopšte našao takav muškarac, osim ako nije kompijuterski napravljen.
Ona voli muškarce. Da je nasmeju, kupuju cveće, vode u bioskop i na letovanja.Da je štipnu kad postavlja doručak. Da je štite i maze. Dase. Ona voli što je žena i to ona koja zaslužuje pažnju muškarca od koga je očekuje, ali i od onih koji joj nisu bitni.
Ona voli da joj muškarac prostire svoj kaput po baricama od kiše kako se ne bi uprljala. Ona posle tom kaputu pažljivo čisti fleke od blata. Nedelja lagano prolazi i ustupa mesto radnom i užurbanom ponedeljku gde neće biti prostora za ovakve nedoumice.
Нема коментара:
Постави коментар
Komentar je uvek dobro dosao!