Željka Bašanović Marković

Моја слика
Najstarija kratka priča na ovom blogu objavljena je 1994 god. sa konkursa gde su žirirali David Albahari, Mihajlo Pantić i Vasa Pavković. Sa tog konkursa štampan je zbornik priča pod nazivom: "Nisam tu ali radim na tome" Ta priča od koje je sve počelo zove se "Ritual" i može se pročitati na ovom blogu. Nakon te objavljene priče nizale su se i ostale ...

четвртак, 26. октобар 2017.

SATIRIČNA PRIČA




SATIRIČNA PRIČA


Ovo je tužna priča ali, kao i sve takve priče iz Srbije ima dozu humora.
To je čudna vrsta humora kakva je karakteristična za ovaj deo Balkana, od njega nećete znati do samog kraja da li ćete plakati ili se smejati.
Ono što je najvažnije, nećete biti sigurni da li neko ne razume fazon iz neznanja ili se pravi da ne razume.
To je taj neki izmišljeni Balkanski ponos, "sve znam" makar i umro u neznanju.
Ljudi u našem kraju imaju uglavnom stereotipna imena,ali desi se po neko čudno ime kao ime neke planine, reke ili već nekog bilja.
Takvi ljudi su obeleženi za ceo život kao nekim GPS-om.
Akter ove priče zove se kao jedna planina u Centralnoj Srbiji.
Uvek ima problem kod predstavljanja prilikom telefonskog poziva, jer kad izgovori svoje ime sa druge strane žice čuje mesto na kome se nalazi onaj koga zove.
Tako razgovor traje u nedogled...
-Ko je?
-Ja sam ovde.
-I ja sam ovde.
-Ko je to?
-Jesi li ti lud, rekao sam ti.
-Nisi,rekao si mesto na kome si...
-I tako do u nedogled.
Nekome će ovo biti smešno,nekome tužno, nekome nezanimljivo, takve su česte situacije na brdovitom Balkanu, u Srbiji.
Na Vama je da izaberete da li ste razumeli ili ne, plakali ili se smejali.
Srbima je ionako svejedno.




недеља, 22. октобар 2017.

Knjiga kratkih priča:Nevidljiva paučina u izdanju Alme....DRUGA NAGRADA;priča: "Igra muva"


















ИГРА  МУВА


Када сам била мала волела сам хватати муве.
Ловила сам их лако и увек откидала по једно крило да не могу побећи.
Волела сам и Пез бомбоне, тачније играчке које су се могле добити уз њих.
Мали камиони на извлачење, Мики Маус, Плутон и разни други јунаци у чију су се унутрашњост стављале Пез
бомбоне.
Слатка забава је трајала док има бомбона а кад би их појела, играчке су служиле за превоз мува са једним крилом.
Сироте муве зујале су са тим једним крилом као да могу полетети.
Годинама касније сетила сам се тога кад су као бесомучне навалиле на мог угинулог Кирбија расе авлијанер који је
отрован док је чувао плац у Барајеву.
Играле су се остацима мог пса као ја њима много година пре.
Било их је на хиљаде, а ја само једна…
Добиле су игру много година касније, на квантитет.

Кирби је нестајао брзином махања на хиљаде  крилаца.








Kratke priče

Zagrljaj

Kratke priče na jednoj strani  short stories on one page Objavljeno na sajtu "Čudo" Zagrljaj   Otac je znao da pravi male svir...