Plural
Oblaci su te večeri bili nalik pogužvanoj svili. Skrivali
su mesec kao satenska haljina bujno poprsje dame koja je naslonjana na
doksat gledala u noć.
Spazio sam je čim smo se okupili na večeri. Njene
bademaste oči bile su mi poznate ali nisam nikako mogao da se setim odakle.
Sedela je na suprotnom kraju velikog stola daleko od mene i nije mi ostajalo
ništa drugo do da strpljivo čekam da se posle večere uputi na terasu. Znao sam
da hoće. Prišao sam joj s leđa, imao sam mirišljavi tompus međ' prstima i
nonšalantno sam došetao u stilu zavodnika iz prošlog veka. Nije imalo smisla da
izigravam klinca kada su moje telo i lice odavali zrelog čoveka i pomalo
rasejanog umetnika sa bradom.
Znao sam da se dopadam baš takvim ženama kao što
je ona bila. Ne, nije to bila nikakva posebna kategorija, jednostavno sam se
dopadao ženama koje su bile same za sebe nekako nepripadajuće. Ni društvu ni
običajima već samo i isključivo sebi. Čini mi se da je to bila nevidljiva nit
koja me je uvek vukla baš takvim ženama. Bio sam razveden drugi put u trenutku
kada sam se sreo sa Ljerkom. Ostatak večeri
proveli smo zajedno pa smo i kući krenuli mojim autom. Nikada nisam navaljivao
niti insistirao na bliskosti. Zavodio sam ženu lagano, sve do časa kada bi ona
bila spremna da mi se prepusti. Time sam obezbeđivao sebe da ne budem odbijen a
i po prirodi sam bio strpljiv čovek pa mi ta igra nije padala teško. U njenim
očima te večeri video sam da mi je konačno odredište baš tu, video sam smiraj
dana kako se polako potiskuje u noć bez želje da se ponove podigne magla i mrak
i svane novi dan.
-„Imaš crne oči.“, rekoh joj tiho. Klimnula je
glavom kao da bi se složila sa svime što bih ja rekao.
-„Sećaš li se večeri kada smo se prvi put sreli?“,
upitao sam je, „Stajala si i gledala u noć...“
-„Čekala sam tebe.“, osmehnula se punim
nakarminisanim usnama.
Sutradan smo išli zajedno na groblje, bio je
veliki prznik koji smo oboje poštovali. Kupio sam veliki buket žutih ljiljana
za pokojnu bivšu suprugu. Zajedno smo postojali uz grob a onda se ona sagla
kako bi počupala travu koja je nicala između dva betonska poklopca.
-„Vidi koliko je uporno ovo čudo od korova!“,
reče mi...
Zagledao sam se u sliku svoje bivše žene na
spomeniku i tek tada video da ima iste oči kao ti. Strašno mi se vrtelo u glavi
i stezalo me u grudima. Vukao sam te za haljinu dok si mi okrenuta leđima
čeprkla nešto oko cveća. Stropoštao sam se tu između svoje dve žene....
Nikad bliži onoj koja je tu počivala.
Нема коментара:
Постави коментар
Komentar je uvek dobro dosao!