Povratnik
Vrata kapije zaškripala
su kada ih je rukom gurnuo i ušao u zaraslo dvorište. Uska betonska staza nije se
videla od korova. Osetio je samo drugačiji bat koraka kad je zagazio na nju. Okolo
je sve bilo prekriveno šipražjem, i rukom je sklanjao od sebe granje dok je išao
do kuće.
Prozor je bio odškrinut,
dvokrilni sa prostorom između. Ispružio je ruku i u uglu napipao klјuč od ulaznih
vrata. Brava je s mukom šklјocnula i ušao je već pomalo zaboravlјen prostor. Prošao
je kroz paučinu koja je okitila vrata po uglovima, samo je protresao kosu i zastao
na sred sobe zasleplјen mrakom koji ga je jedino dočekao. Napolјu je bio sunčan
dan, jedan od onih kada suce nemilice prosipa svoje zrake.Otvorio je sve prozore
i seo na jednu stolicu u ćošku. U torbi je imao hladnu limenku piva,otvorio je i
halaplјivo potegao na suvo grlo. Jako je podrignuo i oči su mu bile krvave od tog
napora. Sutra će početi sa sređivanjem. Gledao je po sobi može li se prespavati
tu. Krevet je bio prekriven nekim čaršavom ali se videlo da su dušek izgrickali
miševi. Izneo ga je na sred dvorišta preko trave i tu legao.Satima je ležao i gledao
u nebo iznad svoje roditelјske kuće.Video je da mora i krov da presloži i zameni
napukle crepove. Nije to ništa, samo kad je ovde, tešio se.
Imao je novca pa će sutra naručiti nov nameštaj, bar
ono najneophodnije. Uzeo je telefon da vidi ponudu ali mu se spavalo i trgo se kad
je već mrak pao. U kući nije bilo struje. Sutra će i to srediti. Bojao se samo da
opet zaspi, jer hilјadu puta je sanjao ovaj san da se vratio a budio se uvek i iznova
u svom čistom i belom krevetu glavnog grada Danske. Ne i ovaj put, obećavalo je
nebo nad Srbijom sa svim svojim zvezdama i satelitima odozgo se smešilo na njega.
Нема коментара:
Постави коментар
Komentar je uvek dobro dosao!