Željka Bašanović Marković

Моја слика
Najstarija kratka priča na ovom blogu objavljena je 1994 god. sa konkursa gde su žirirali David Albahari, Mihajlo Pantić i Vasa Pavković. Sa tog konkursa štampan je zbornik priča pod nazivom: "Nisam tu ali radim na tome" Ta priča od koje je sve počelo zove se "Ritual" i može se pročitati na ovom blogu. Nakon te objavljene priče nizale su se i ostale ...

уторак, 17. април 2018.

Časopis KNJIŽEVNE VERTIKALE...prodaje se u knjižarama Delfi




Željka Bašanović Marković str.85






SRAMOTA



  Toga dana sа posla nisam išao pravo kući nego kod mojih, na Zvezdaru.
Čuvši moj razgovor telefonom koleginica, tamnoputa Bisa, zamolila me je da je povezem.
Krenuli smo uz laganu konverzaciju, o deci, vremenu, plati, uobičajene teme. Pitao sam je za sestru koja živi u Beču, spomenula jе svoj plana o putovanju kod nje, svakog Božića sa decom ide tamo i provede se nezaboravno, drugi je to standard.
Uhvatio me je crveni talas pa stadoh u Resavskoj pred pešački prelaz dok su ga pešaci prelazili. Bisa i ja nastavismo ćaskanje. Kad, najednom opazih Ciganku sa gomilom kesa u jednoj, i bananom u drugoj, gleda me, krezubo mi se smeška preko punih usta. Dok mi prilazi naginjem se da joj kroz prozor doviknem da nemam ništa sitno kad je čujem:
„Bato jel' mogu ja s vama?!“
„Povezi je, to mi je mama“, kaže mi Bisa.
U trenutku talas neprijatnosti zamenjujem klimanjem glave i krećem da joj otvorim zadnja vrata, kad čujem kako mi Bisa viče:
„Vozi budalo, zezam se!!!“

Dalje smo se vozili ćuteći.
Bio je to prvi i zadnji put da sam je povezao. Biće da nas je oboje bilo sramota. Jednog od istine, drugog od laži.
















TAJNA





Te večeri Miloš je odlučio da svojoj ženi poveri tajnu koja ga je opsedala već dve decenije.
Dok je Marija nameštala viklere da se što udobnije smesti na jastuk a sutra ima pri tom i frizuru.
Miloš je suvim glasom šapnuo:
„Imam jednu tajnu.“
Marija se trgla kao da joj je rekao znam sve tvoje tajne.
Kaži, reče mu ozbiljno.
„Znaš, onog leta kad smo išli na medeni mesec, bio sam na ivici da te prevarim sa onom Nemicom dok si ti ležala zbog uganute noge, poslednjih pet dana. Muvala se oko mene u toplesu, zvala na piće u hlad, raspitivala se za tebe. Nekako sam pao u iskušenje. Veruj mi, Marija, nije ničeg bilo, mada sam ja pokušao jednom da je poljubim, ali...“
„Kada si počeo, Miloše, pričaj do kraja, moraš.“
„Nije htela“,- reče Miloš. „Tvrdila je da si joj se dopala.“
Marija se nasmeja pa mu potom reče:
„Lezi ludo i spavaj! Ja sam je unajmila. I upšte nije Nemica nego lokalna prostitutka, koja je ordinirala i po Nemačkoj. Iskušavala sam te.
Miloš je potom jedva zaspao.
Ponekad otkrivanje tajni ne donosi olakšanje, naprotiv pokreće sumnje u gomile drugih.
Više nisu doticali takve teme.
Živeli su srećno svako sa svojim tajnama i iskušenjima, ne želeći da ih dele.

Нема коментара:

Постави коментар

Komentar je uvek dobro dosao!

Kratke priče

Sa konkursa Rotari kluba Niš – Medijana

Kratke priče na jednoj strani  short stories on one page                        Тарапана Баба-тетка је умрла у својој осамдесетој години опр...